Retrospektiva (par tjedana)

Bok opet!
Nije ovog puta za moje ne pisanje kriva lijenost nego jednostavno... puno obaveza. Dođe trenutak da ste zatrpani do grla a i nakupilo mi se je zaostalih obaveza. Sa par posljednjih izleta nisam napravio DVD-e a kako to "društvo" očekuje od mene a ja to i zapravo smatram svojom obavezom, nije bilo odgode. No još mi je ostala Golica i Mozirski gaj od 17.05. i nadam se da Boris zbog toga nebu promijenil snimatelja i montažera!? Nadam se.
Htio bi, da ne zaboravim, zahvaliti Miljenku što me je uvrstio na popis planinarskih linkova na svom blogu. Nadam se da će naša suradnja osim bloga biti nastavljena i u bregima, naročito bregima jer nisam baš neki šahist pa da se ogledamo i na tom polju. Na mom blogu je stavljen link za Bistru vodu pa pogledajte svakako.
Ali da ja krenem poslom zbog kojeg i pišem ovaj post...
Kod nabrajanja izleta koristiti ću nekakve brojeve (samo meni jasne, normalno) pa neka vas to ne zabrinjava ili smeta.
Nije, bez obzira na obaveze zapostavljen odlazak u brda, dapače, kad sam pregledavao sličice vidjeh... ima toga. Pa da počnem;
Moja bolja polovica Slađana, naš novi okolokućni domobran zapravo domobranka (više u kući nego oko nje) Azra (hvala Gaga) i moja malenkost (uvijek će biti i moja malenkost zato jer nisam baš velik, 1,67, a i pišem samo o izletima i turama gdje sam i sam sudjelovao) u nedjelju 29.11. prošetali smo Kalnikom (S10.11.) i to našom starom stazom od iznad kamenoloma kod Kalničke Kapele, zapravo se taj dio Kalnika zove Hruškovec, pa do "zatvorenog" doma podno Vranilca. Vrijeme je bilo prekrasno, cijelim sjevernim djelom Kalnika bilo je mirno i tiho ali kad smo prešli na južnu stranu prema domu iznenadio nas je neugodan južni vjetar. Pošto imam neku laganu temperaturu oznojio sam se jače nego inače i uz sve nedaće još sam zaradio i hunjavicu. E da je dom otvoren ne bi bilo takvih problema. Okolica doma a i stijene Kalnika bile su prepune penjača i izletnika. Već predugo je zatvoren dom i bojim se da gosti i ugostitelji gube previše. Na žalost ništa od palačinki...
Uključio sam uz Garmina i Sports Tracker na nokiji a link je na http://sportstracker.nokia.com/nts/workoutdetail/index.do?id=1843239

Par sličica:

U petak 27.11. Vlado, Mladen, Boris i normalno moja malenkost šetali smo po Ivanščici (S10.10.). Iz Varaždina smo krenuli tek oko pola 3 jer su Boris i Mladen uredno radili to jutro. Laganini preko Stričaka ili kako neki vole Pionira, pa do planinarskog doma, u standardnih sat i pol i već je, što zbog oblaka koji se je "zakačio" za TV toranj što zbog vremena (oko 16.30 sati), polako padala noć. Temperatura na vrhu je +3,5°C. Domar Dragec je bio sam, pa uz par pivica, narezani kulen i domaće kobasice, i razgovor ugodni, brzo prođe vrijeme. Nakon sat vremena, po Konju lagano do auta. Kod silaska se je Boris žalio na oštru bol pod rebrenim lukom ak' se to tak veli. Mi smo ga srdili da je to zbog toga što je kod uspona jurio kao da je upogonjen Duracellovim baterijama. Nadam se da nije ništa ozbiljno i da je razlog samo to što je bio Duracelko.

U subotu 21.11. smo Mladen, Boris i ja bili ponovno na Ivanščici (S10.08.). Uspon po Pioniru, koji je bio nevjerojatno prometan (sreli smo više planinara nego tijekom cijele godine), a spust po strmoj udolini Temnog dola. Sve je puno lišća i treba dobro paziti na mokre grane skrivene u lišću jer u protivnom začas završiš na pozadini par desetaka metara niže, ako imaš sreće. Sve je dobro prošlo samo su hlače bile prljave od padova tu i tamo.

17.11. u utorak ja i naša nova kujica Azra (alpski brak jazavčar star 9 mjeseci) probali smo se popeti na Ivanščicu(S10.07.). U početku planinarskog puta po Stričaku bila je vezana vodilicom ali sam je uskoro pustio da slobodno trčkara planinom. Vidjelo se da kuja uživa u novom doživljaju. Uz svo moje "jurenje" po Stričaku gore, a po Konju dolje (spustili smo se za oko 30-tak minuta) čak je bilo trenutaka kad me je čekala i čudno gledala sa pitanjem u očima:"Pa dobro, kaj se čeka?!" Prijatelj Gaga (inače veterinar) koji ju je "nabavio" u potpunosti je bio u pravu, osim što u imenu ima alpski, ta pasmina jazavčara je rođena za planine. Još jednom hvala, Gaga!! Kasnije, bez obzira na sve izgleda da sam malo pretjerao, kujica je stara samo 9 mjeseci i prije mene je bila kod stare bakice, koja je sigurno nije šetala po Ivanščici i to "ubitačnim" tempom, Azra je najvjerojatnije dobila muskulfiber jer je bila dan dva neobično mirna. Nakon par dana vratilo se je sve na staro, pa dvije mace (2. i 4. godine stare) koje su starosjedioci kod nas opet nisu imale mira i nastala je uobičajena jurnjava po kući. Iskoristio bi priliku i priupitao drage čitatelje mog bloga (ako takovih uopće ima!!!???) koji su imali sličnu situaciju kako "pomiriti" ove dvije (u mom slučaju tri) živine. Imao sam stariju kuju, pa su mačići došli mali i nije bilo problema, ali u ovom slučaju su mačke one koje rade probleme, one potrče a pas kao pas za njima i začas je kaos. Na savjetima unaprijed hvala. Evo i par sličica s Ivanščice od 17.11.2009.

Kako je ovo retrospektivni opis mojih lutanja po brdima, slijedeće je za opisati pokušaj uspona na Kalški greben 15.11. a kako sam to već obavio u starom postu za danas ću završiti...

Do skorog pisanja ... vidimo se u brdima!!!